Bošnjački političari u procesu nametanja hegemonije koriste slabe argumente, jer jači im ne trebaju. Zašto bi hegemonist objašnjavao da je hegemonist!? Jednostavno mu se može.
To nas dovodi u fazu demokracije koja prepoznaje silu umjesto argumenata. U toj fazi BiH je već bila, i to 1991. Loše je završila.
Rasprava o prijedlogu izmjena Izbornog zakona u BiH nije trajala dugo. Završila je pokretanjem mehanizma zaštite vitalnog nacionalnog interesa bošnjačkog naroda. Jer, kao što reče Mario Karamatić, ako je interes bošnjačkog naroda da bira predstavnike hrvatskom, onda ovaj prijedlog definitivno ugoržava taj interes.
Da se ovakav rasplet dogodio prije desetak godina rekli bismo da su pale maske. Ali maske su odavno pale. Bošnjački zastupnici i izaslanici više se i ne trude kriti svoje stvarne namjere. A namjere su uspostava hegemonije bošnjačkog nad hrvatskim narodom.
Razlog? Jer mogu. Obrazloženje? Nema ga, jer nikome i ne treba.
Hrvati već 12 godina uporno govore o nejednakopravnosti u BiH, a bar šest godina oko toga postoji apsolutni konsenzus svih hrvatskih stranaka. I relevantnih političara.
Dobro je primjetio poslovično neprimjetni Martin Raguž koji je podsjetio da iza ovog prijedloga stoje ne samo sve hrvatske stranke, nego i kompletan hrvatski klub u Domu naroda BiH – „Pogledajte nam u oči!“ rekao je Raguž.
I u neformalnom razgovoru, koliko se moglo čuti i vidjeti, Raguž je naivno apelirao na savjest bošnjačkih kolega da se pitanje legitimnog izbora Hrvata treba riješiti. Ako ne ovim zakonom, onda nekim drugim.
Ali nije bilo razumjevanja. I neće ga ni biti.
Ovdje se radi o uspostavi hegemonije, koja polako ali sigurno napreduje. Pitanje je samo posljedica.
Bošnjački političari u procesu nametanja hegemonije koriste slabe argumente, jer jači im ne trebaju.
Zašto bi hegemonist objašnjavao da je hegemonist!? Jednostavno mu se može.
To nas dovodi u fazu demokracije koja prepoznaje silu umjesto argumenata. U toj fazi BiH je već bila, i to 1991. Loše je završila.
BiH je sada daleko od nasilja. Ali još je dalje od funkcionalne države. Toga su svjesni i bošnjački političari, ali zarobljeni u vlastitom nacionalističkom konceptu ne vide da im je jeftinije dogovoriti se s Hrvatima, nego nastaviti živjeti ovu sveopću agoniju.
Bošnjaci na žalost u ovom trenutku nemaju političku figuru spremnu na bilo kakvu vrstu suštinskih kompromisa, zbog čega svi plašljivo glasuju onako kako im nalažu komentari s Klixa.
Čak i da danas nije upotrijebljen mehanizam zaštite vitalnog nacionalnog interesa Bošnjaka, prijedlog izmjena izbornog zakona sasvim bi sigurno pao u Zastupničkom domu. No, zaslugom bošnjačkih izaslanika, do rasprave u Zastupničkom domu imat ćemo i mišljenje Ustavnog suda BiH.
Do tad, čekat ćemo potez HDZ-a, čiji je lider izjavio da ima scenarij „B“ i „C“. Pa da vidimo to „B“.
