Brda na koja se, ne samo u cijeloj BiH i regiji, već i u svjetskim okvirima, uspinje najveći broj ljudi – upravo su sveta međugorska brda –Podbrdo i Križevac.
Na ova dva brda ili uzvišenja, godišnje se popne više stotina tisuća ljudi, a moglo bi se slobodno kazati da su se dosada milijuni ljudi iz cijelog svijeta i regije uspeli na ova brda. Što sve na ovim brdima možemo cjelokupnim svojim bićem osjetiti?
Pored duhovno-emocionalnog vida doživljaja koji svaka osoba ima već prilikom samog početka penjanja na ova brda, ovdje će se nužno, ali doista nužno –osjetiti još jedan vid doživljaja a to je doživljaj prirode.
To je već jasno samom činjenicom o čemu se radi ovdje – o posve prirodnim formacijama –brdima ili uzvišenjima.
Druga činjenica –nužnog doživljaja prirode –jest ta da bilo koja ljudska osoba bez obzira na psiho-fizičko stanje, ukoliko se želi popeti na jedno od ova dva brda –će morati hodati preko milijun oštrih vapnenačkih stijena. Sagledavajući samo ove dvije navedene činjenice jasno nam je kako milijuni ljudi iz svih krajeva svijeta, su doživjeli i doživljavaju onakvu prirodu i prirodne osobitosti koje su prisutne na ova dva sveta brda.
Uz ove prirodne činjenice, sveta međugorska brda Podbrdo i Križevac sadrže i neke druge prirodne osobitosti koje su na jedan način simbolički povezane s ljudskim duhom, vjerom i osjećajima. U svako godišnje doba uvijek se može doživjeti barem jedan vid prisutne prirodne značajke koja ima na neki način zanimljivu simboliku za naš život u pozitivnom smislu.
Na početku možemo spomenuti svojevrsnu osnovnu, trajnu ili bazičnu prirodnu simboliku uvijek prisutnu na ovim brdima, a to je kamen ili stijena. Kakve su to stijene koje grade ova dva brda i po kojima tisuće golih i bosih ljudskih noga tijekom godine gazi?
Riječ je vapnencima mezozojske starosti iz doba gornje krede prije nekih 70-90 milijuna prije sadašnjosti, koje je općepoznato kao razdoblje kad su našom planetom vladali gmazovi – dinosauri. Ovi vapnenci grade čitava brda i Podbrdo i Križevac, obično su bjelkasto-sive boje te su jako okršeni s puno pukotina, brazda i jama. Vrlo je zanimljivo da su ovi vapnenci nastali u nekadašnjem pradavnom krednom oceanu Tetis (Tethys) u relativno plitkoj vodi te da se mjestimično i na Podrbrdu a pogotovo na Križevcu u njima mogu vidjeti i naći na stotine fosila, fosila morskih spužvi, školjki rudista te koralja.
Uzduž same hodočasničke staze penjanja na Podbrdu najviše se mogu zapaziti fosili spužvi, kao i školjkaša-rudista i koralja (slike). Za ove navedene karakteristike stijena Podbrda i Križevca mogli bismo izvući određenu simboliku –koja se ogleda u tome; da svatko od nas za postizanje nekog cilja (u ovom slučaju penjanja i dolaska ili do gospinog kipa na Podbrdu ili do Križa na Križevcu) treba preći vrlo hrapav, težak i strm put (kojeg ovdje čine ovakve stijene kakve jesu). Simbolički bi se moglo gledati i na prisustvo fosila morskih spužvi jer znamo da spužve upijaju, a mnogi svoje životne duhovne tegobe i grijehe ‘ispuštaju’ penjanjem po ovim stijenama Podbrda i Križevca, a upravo u tim stijenama su okamenjene morske spužve koje kao da upijaju i preuzimaju sve ‘to’ čega se ljudi oslobode i ispuste iznad ovih stijena.
Osim stijena kao drugu vrlo zanimljivu prirodnu simboliku možemo navesti vegetaciju koja ovdje raste. Tako dok se penjemo stazama na Podbrdo ili Križevac prolaziti ćemo pokraj, a možda se i prihvatati, stabla zimzelenih mediteranskih grmova zelenike (Phyllyrea latifolia) i smreke(Juniperus oxycedrus) te rijeđeg graba. Grmolika niska stabla smreke, kao i zelenike, koje su u biti najzastupljenije biljke uz stazu na Podbrdu, su izrazito otporne i žilave biljke, uvijek zelene, koje time na jedan određen simbolički način i nama ljudima pokazuju kakvi trebamo biti.
Osim smreke i zelenike, simbolički zanimljiv prirodni faktor predstavlja i to što i na Podbrdu i na Križevcu je prisutno obilje ljekovitih biljaka pri čemu su najčešće – vrisak (Satureja montana), kadulja (Salvia officinalis) i ,smilje (Helichrysum arenarium) i tilovina ili zanovijet (Petteria ramentacea). Ove biljke, osim tilovine, gotovo cijele godine imaju izražen jak i aromatičan miris, koji simbolički, kao da našem penjanju na neko od ovih brda daje dašak raja i rajskog mirisa ukoliko se približimo, dirnemo ili uberemo neku od ovih biljaka. Uz ove ljekovite biljke, i vizualni i mirisni, simbolički rečeno- rajski vid – daje nam i brojni bijeli, žuti, plavi i drugi cvijetovi šafrana, ljubičica, maslačka i tratinčica koji se tijekom proljetnih mjeseci ukazuju uzduž staza penjanja.
U pogledu vegetacije na Pobrdu i Križevcu prisutna je još jedna vrlo zanimljiva prirodna simbolika. Riječ je o donjohercegovačkoj čestoj biljci, koja je pogotovo ovdje česta a to je drača. Drača (Paliurus spina-christi) jest drvo od kojega je i načinjena sama Isusova trnova kruna, pa se stoga i za nju često koristi i sam naziv –trnova kruna
U simboličkom smislu, dašak raja nam tijekom proljeća, ljeta i jeseni, osim cvijeća, na ovim brdima mogu dati i neke vrste ptica. Tako već od ranog proljeća penjući se stazom na Podrbrdo ili Križevac, možemo uz lijepe bijele, žute i plave leptire zamijetiti vrlo simpatične male ptičice slatkog i umiljatog pjeva – dugorepa sjenica (Aegithalos caudatus), štiglić ili češljugar (Carduelis carduelis); ljugar, kao i batakljun ili dračokljun (Coccothraustes coccothraustes);
Ipak, među svim pticama koje se tijekom godine mogu zamijetiti penjući se na Podbrdo ili Križevac, kao najposebnija bi se mogla navesti ptica pčelarica (Merops apiaster)- U simboličkom smislu, posebnost ovih ptica očituje se u tome što one imaju doslovno anđeoski izgled, a pjev je jedan od najmilozvučnijih i najljepših ptičjih pjeva što se može doživjeti na ovim prostorima, jer melodija njihova pjeva kao da objedinjuje zvuk flaute i harfe prožet vodenastim talasanjem.
Dodatnu posebnu draž daje činjenica da ove anđeoski-prelijepe ptice uglavnom možemo samo čuti jer lete poprilično visoko, ali se zato njihov rajski pjev širi i čuje nadaleko, što simbolički znači kao da osjetimo, tj.čujemo anđele s neba a pri tome ih ne vidimo. I kao završne ili na jedan način kulminacijske prirodne simbolike prisutne na svetim brdima Međugorja možemo spomenuti –zvuke i osjet vjetra, svjetlost i toplinu sunca te širinu i viziju pogleda na okolni horizont.
Dolaskom na Podbrdo i Križevac često ćemo osjetiti vjetar, nekad jači i nekad sporiji, čiji zvuk i osjet simbolički kao da nam prokazuje i obistinjuje karakter Duha Svetoga koji puše kako hoće i gdje želi. Ista ova mjesta često su obasjana suncem, pri čemu u opuštenosti duha i tijela izlaganjem njegovim zrakama i sjaju, simbolički kao da osjetimo onostranu vječnu radost, sigurnost i mir. Te, s takvim osjećajem besplatno primljenog (od prirode-Boga) mira i radosti, dok pogledavamo prema dolje s dalekim i detaljnim vidikom horizonta na sve strane, kao da nam se u simboličkom smislu otvara naš duhovni vidik, putovi istine i gledanja na svijet.
