Šimo Ešić, omiljeni bosanskohercegovački i hrvatski dječji pjesnik iz čitanki i lektire, pripovjedač, dramski pisac i novinar, dugogodišnji suradnik CVITKA, dječjeg časopisa koji izlazi u sunakladništvu Matice hrvatske Mostar, na ovogodišnjem će Mostarskom proljeću obradovati one najmlađe.
Naime, susret s omiljenim pjesnikom predviđen je za sutra, 27. travnja (četvrtak), u 10 sati u Trećoj osnovnoj školi u Mostaru, a u 12 sati zakazano je druženje sa školarcima u Osnovnoj školi Petra Bakule.
Šimo Ešić rođen je u Brezama kod Tuzle, 6. veljače 1954. Živi kao slobodni umjetnik, u Njemačkoj i u Tuzli.
Rođen je od majke Kate (kućanice) i oca Ive (rudara), kao 7. dijete po redu. Završio je studij jezika i književnosti 1976. godine.
U književnosti se javlja 1969. godine prvom zbirkom pjesama Zdravica na kraju djetinjstva. Objavio preko 30 naslova, neke knjige su objavljene u deset izdanja i prevedene na mnoge jezike. Za svoj književni rad dobio je desetke nagrada i priznanja. Uvršten u antologije, čitanke i lektiru.
Šimo Ešić
TAKO SMO RASLI
Imao rudar u svom kućerku
sedam sinova i jednu kćerku:
sina Ivana,
sina Živana,
sina Marka,
sina Žarka,
sina Antu,
sina Matu,
sina Ivicu
i lijepu kćerku Anđu.
Kada je lijegao noću u krevet,
s njime je išlo i briga devet:
jedna za Ivana,
jedna za Živana,
jedna za Marka,
jedna za Žarka,
jedna za Antu,
jedna za Matu,
jedna za Ivicu
i dvije za lijepu kćerku Anđu.
Kad su se rezali kruha komadi,
uvijek se znalo kako se radi:
jedan za Ivana,
jedan za Živana,
jedan za Marka,
jedan za Žarka,
jedan za Antu,
jedan za Matu,
jedan za Ivicu
i jedan za lijepu kćerku Anđu.
Bili su jedno drugom „do uva“,
kako od zime rudar da čuva
sina Ivana,
sina Živana,
sina Marka,
sina Žarka,
sina Antu,
sina Matu,
sina Ivicu
i lijepu kćerku Anđu?
Kad jednom bratu postane kraći,
kaput je taman ostaloj braći:
od Ivana ostane Živanu,
od Živana Marku,
od Marka Žarku,
od Žarka Anti,
od Ante Mati,
od Mate Ivici –
šije se jedino kćerki Anđi.
Dok su kaputi tako kraćali,
svi su porasli i ojačali:
i sin Ivan,
i sin Živan,
i sin Marko,
i sin Žarko,
i sin Anto,
i sin Mato,
i sin Ivica,
i lijepa kćerka Anđa.
Zatim se lijepe stvari događaju –
rudaru sretnom se unuci rađaju
od sina Ivana,
od sina Živana,
od sina Marka,
od sina Žarka,
od sina Ante,
od sina Mate,
od sina Ivice
i lijepe kćerke Anđe.
Sada ih ima kao u priči
i svaki svakom pomalo liči:
djeca Ivanova,
djeca Živanova,
djeca Markova,
djeca Žarkova,
djeca Antina,
djeca Matina,
djeca od Ivice
i djeca od lijepe kćerke Anđe.
Sad, kada kakve izlete štimaju,
u svakoj zemlji rođake imaju.
Treba se, možda, držati toga –
lijepo je svugdje imati svoga.
