Nakon što je dugi niz godina provela na službi u Rimu i više puta bila na posebnoj audijenciji kod sv. pape Ivana Pavla II. , pokojna č. s. Josipa Kordić iz Vionice u općini Čitluk, upravo je na njegov poticaj još 1994, godine – Godine obitelji – utemeljila Zajednicu sestara Misionarki Ranjene obitelji, s čim se složio i mostarski biskup dr. Ratko Perić.
Još dok nije i službeno utemeljena, ta je Zajednica na čelu sa s. Josipom pomagala svim potrebitima, ugroženima, napuštenima, starima i iznemoglima. Njezina je deviza bila „Primijetiti potrebe drugog“, zbog čega je dugogodišnji suradnik Zajednice fra Iko Skoko napisao i životopis s. Josipe pod naslovom „Primijetiti potrebe drugog“.
Nakon napornog i mukotrpnog rada za vrijeme Domovinskog rata, č. s. Josipa je oboljela i 2003.. godine umrla od teške bolesti. Iza nje je ostala Zajednica od pet sestara i prekrasni Obiteljski centa papa Ivan Pavao II. u Vionici, župa Međugorje. Nakon njezine smrti, Zajednicu sestara Ranjene obitelji i Obiteljski centar nastavila voditi njezina sestra, č. s. Kornelija Kordić, uz pomoć svog neumornog brata fra Kornelija Kordića.
Humanitarni rad se temelji na božjoj providnosti
Od njega smo doznali da su u sklopu Obiteljskog centra pape Ivana Pavla II. u Vionici izgrađeni : Dom za stare i iznemogle osobe „Ivan Pavao II.“, Dom za djecu bez roditeljskog staranja „Ivan Pavao II.“ i Humanitarna udruga „Marija Vrata Nebeska“, molitveno prostori, stambeni objekti, športski tereni i drugi sadržaji.
Prema njegovim riječima ta HU od samog početka vodi brigu o svemu u Obiteljskom centru na Vionici, a 2004. godina HU „Marija Vrata nebeska“ službeno je registriralo i Ministarstvo pravde BiH. Sav rad u ovoj Zajednici sestara temelji se na Božjoj providnosti, koja preko dobrih ljudi prikuplja pomoć u novcu i ili materijalu da bi pomagali najugroženijim i najpotrebitijim, a od a od državnih i društvenih ustanova ne dobiva se nikakva pomoć.
Posjet Domu za stare i nemoćne.
– Pokojna sestra Josipa inače je pomagala od početka domovinskog rata i vidjela da se mora pomoći najugroženijima, najsiromašnijima i nemoćnima, a onda je to krenulo. Ovaj starački dom egzistira zahvaljujući humanitarnoj pomoći dobrih ljudi, međugorskih hodočasnika te domaćih ljudi i poduzeća kao što su podravka, Aluminijski kombinat i drugih koji ponešto pomažu. Nažalost službeni državni organi nikad nam ništa nisu pomogli. Nedostatak sredstava nam je najveći problem jer štićenicima Doma želimo omogućiti barem donekle život dostojan čovjeka – rekao nam je fra Kornelije i istaknuo
Od 2015. godine do sada Kroz Dom za stare i nemoćne osobe „Ivan Pavao II.“ na Vionici prošla su 192 štićenika iz cijele BiH. Trenutno u ovom tom Domu borave 53 osobe, neke u vrlo teškom stanju, koje su, prema fra Kornelijevim riječima 24 sata pod nadzorom deset djelatnika.
– Smještaj u Domu neki štićenici ne plaćaju ništa, neki samo niskom mirovinom, a neki plaćaju u iznosu do 500 KM. Sve se to temelji na humanitarnoj osnovi jer je većina njih staro, teško bolesno i nepokretno. Samo iz općine Čitluk do sada su u Domu umrle 23 osobe. Nažalost, općina Čitluk, baš kao i državne institucije, nikada nam nisu dali baš nikakvu pomoć. Poručio bih im da barem dođu vidjeti starce i starice ovog Doma kojih je trenutno najviše iz općine Čitluk. Napomenuo bih da smo započeli proširenje ovog Staračkog dom za još 20 kreveta, ali smo zbog nedostatka sredstava radove prekinuli – ističe fra Kornelije
Odakle snaga vama i vašoj sestri, č. s. Korneliji za ovo dugogodišnje plemenito djelovanje ?
– Od početka smo nekako bili spremni pomoći najugroženijima. Inače u životu smo tako orijentirani, a tu ima i neka genska veza. Naime, naša majka je sestra od oca fra Slavka Barbarić, tu nešto sigurno ima. Inače, pokojna sestra Josipa i sestra Kornelija 30 godina su humanitarno radile s djecom u Italiji.
Na isto pitanje č. s. Kornelija Kordić odgovorila je .
– Bog daje snagu. Sve se ovo radi za Kraljevstvo nebesko i prema Bogu i prema bližnjemu. Sve je to mozaik božje ljubavi i nikad na ništa ne fali. Kad Bog dadne snagu, preko Njega i Blažene Djevice marije sve se uradi. Moja pokojna sestra Josipa je ovo ustanovila i nama je za života obećala da će nam pomagati. Sve je ovo u božjim rukama Sve se ovo postiglo na molitvi i žrtvi. Bez ljubavi i bez rada nema ništa. Puno radima, a Bog nam daje snagu pa idemo naprijed . Ovo je jedna misija.
Štićenica Staračkog doma Ljubica Klarić proslavila 99. rođendan
Zahvaljujući voditeljima i djelatnicama Staračkog doma u Vionici, za štićenike održavaju nedjeljne misne slavlja, organiziraju prigodna druženja, proslave rođendana i druga kulturna događanja. Tako su u subotu baki Ljubici Klarić, rođenoj 1918. godine u Biletićima (općina Čitluk), u tom Staračkom domu organizirali proslavu 99. rođendana. Tom prigodom štićenici Doma za djecu bez roditeljskog staranja i č. s. Kornelija Kordić čestitali su joj rođendan, obradovali je rođendanskom tortom, uručili joj prigodne darove i otpjevali joj pjesmu „Sretan ti rođendan“. Bio je to doista dojmljiv događaj koji je baku Ljubicu Klarić iznenadio i obradovao, ali nagnao joj suze radosnice na oči.
Kako vam je protekao život kroz ovih 99 godina? – upitali smo poprilično vitalnu slavljenicu:
– Pa svakako, i u žalosti i u radosti. Nekad bolje, nekad gore, a i kad je gore zaboravi se. Uz Božju pomoć i i molitvu i teški su dani nekako prolazili. Sve sam pogubila. Tri sam brata imala, jedan je pogin’o 1941. godine u ratu u Bosni, kad je bio Veliki rat. Drugi mi je brat umro u Splitu kad je bio ovaj rat, a ‘vamo smo ga ukopali. Ilija je 1927. godište, i on je umro, na Ilindan ga ukopali. Imam još dvi sestre, one su žive, nisi dobro, bolesne su, voze stolicu pred sobom -rekla je poprilično vitalna baka Ljubica te nastavila :
– Starački dom nam je dobar. Ima nas puno, dobro nas paz, imamo svega, ništa nam ne fali. Zadovoljna sam, a i oni su jer imaju finu babu. Kad sam ugledala ovu dicu što su mi došla čestitati rođendan i donijeli darove, suze su mi potekle od sreće. Ja i na televiziji najviše dicu volim gledati, napose kad su mala i kad puze po podu, odma’ se sitim sebe. Fala im, a fala svima koji ovdje rade, posebno časnoj sestri Korneliji.
Na naše pitanje što bi poručila mladima, slavljenica Ljubica je kazala: – Neka ih sve Bog čuva. Bog im da’ zdravlja i ratluka u životu, svoje roditelje poštivali i svakome čas’ činili, nek’ paze da ne bi koga uvridili. Ne daj im Bože bola i obola, ni sakatluka da se dica nenormalna rađaju. Neka im Bog da sve najbolje ! Staro je staro, more samo dolizat do vrata pa se vratiti na krevet – našalila se na kraju baka Ljubica.
