POŠTOVANI PRIJATELJI! Vjerujem da smo mi, kojima je dragi Bog danas udijelio milost prisjećanja na ljubav, koju smo kroz žrtvu prinosili na oltar slobode Hrvatskog naroda, vrijedni tog milosrđa koje nas obvezuje i opominje!
Draga hrvatska braćo, dragi prijatelji, u ovom svečanom trenutku prisjetimo se svih, po čijoj žrtvi mi nastavljamo svjedočiti, tisućljetnu povijest i boriti se za dostojanstvenu budućnost svojeg naroda!
Iskreno Vas sve pozdravljam, na čelu s gospodinom Draganom Čovićem, hrvatskim članom Predsjedništva BiH, predsjednikom Hrvatskog narodnog sabora i predsjednikom Hrvatske demokratske zajednice BiH, danas na 25. obljetnicu Hrvatskog vijeća obrane.
Ovih dvadeset i pet godina je tek četvrt stoljeća, i nije neko veliko, a niti neko malo vrijeme. U dvadeset i pet godina se čovjek rodi, završi škole, osnuje svoju obitelj i počinje samostalno živjeti. U tom se vremenu može zaboraviti, ali i na osobit način čuvati sjećanje i spomen na ono sveto i spomena vrijedno. A HVO je sveta, spomena vrijedna i uzvišena povijesna tvorba. Po njemu smo opstali. U njegovu su strukturu utkani životi preko sedam i pol tisuća poginulih bojovnika HVO-a, od kojih mnogi bijahu mlađi od 25 godina, u njemu su još toliko i više smrti nastradalih civilnih žrtava. U strukturi Hrvatskog vijeća obrane mnoge su i ruke i noge, mnogo zdravlja duše i tijela njegovih bojovnika. U njegovoj je strukturi uzdah obitelji njegovih poginulih, tegoba i patnja ranjenih i njegovih veterana.
Bosna i Hercegovina je u ono vrijeme, prije četvrt stoljeća, bila u kolapsu, i stajala u redu za klanje, a sve u račun velikosrpske agresije. Državno vodstvo na čelu s Alijom Izetbegovićem taj rat nije smatralo svojim. Mi Hrvati vidjevši kako pada grad heroj Vukovar isti smo dan osnovali Hrvatsku zajednicu Herceg-Bosnu, a evo na današnji dan prije 25 godina i Hrvatsko vijeće obrane. Htjeli smo opstati na svojim ognjištima, htjeli smo obraniti gole živote. To i ništa drugo. Vođeni svojim velikim muževima, predsjednikom svih Hrvata dr. Franjom Tuđmanom, vječnim ministrom obrane Gojkom Šuškom i prvim i jedinim predsjednikom HZ i HR HB Matom Bobanom i ostalim političkim prvacima, Hrvata tog presudnog vremena, stali smo na pragu svoga dostojanstva i davali živote za svoje svetinje. Složni kao jedan, spremni kao i uvijek kroz povijest kad je bio u pitanju naš opstanak, goli život i ognjište.
U ovoj se obljetnici prisjećamo svega toga. Stoga iz dubine duše pozdravljam ovdje danas, sa svima nama nazočnu gospođu Katu Zadro, suprugu legendarnog zapovjednika obrane Vukovara generala Blage Zadre i majku heroja domovinskog rata Roberta Zadre koji je nakon vukovarskog boja došao braniti Hrvate u BiH i položio život na Kupresu. Kata danas predstavlja na desetke tisuća hrvatskih majki i očeva čiji su sinovi i muževi položili život na oltar Domovine. Ponos i tuga kojom svjedoči svoju žrtvu i žrtve svih naših majki i očeva naših obitelji nas sve obvezuje da svojim svjedočenjem i radom ne obezvrijedimo žrtve svih naših poginulih bojovnika suboraca. Naše su majke zlatnom niti rukopisa svoje ljubavi ispisale najljepše stranice u našoj hrvatskoj povjesnici.
Mi u ovoj obljetnici pozdravljamo sve veterane domovinskog rata HVO-a i HV-a, na osobit način pozdravljamo one koju su se i nakon potpisivanja mirovnih sporazuma nastavili boriti za naše dostojanstvo. Sjećamo se svih nepravedno optuženih, svih tih desetina godina i stotina godina odležanih u Haagu i po drugim kazamatima, a samo zato jer smo se drznuli obraniti svoja ognjišta, jer smo pokvarili nečije planove da nas ne bude. Mi smo u ovoj proslavi itekako sa svima onima koji su i danas u Haagu, sa svima onima koji su na sudskim procesima diljem BiH i Hrvatske i koji ne mogu doći na ovu središnju proslavu 25.obljetnice HVO-a, a u njega su ugrađeni u njega svim svojim životom. Znamo da smo dušom i srcem jedni s drugima. I sad ih se prisjetimo: generala Slobodana Praljka, Milivoja Petkovića, Valentina Ćorića, Brune Stojića, Jadranka Prlića i Berislava Pušića, Đure Matuzovića, Zlatana Mije Jelića, Make Radića, Neđe Obradovića, Željka Šiljega, Miljenka Lasića, Daria Kordića, Ante Jelavića i kroz njih svih onih koji trpe nepravedne progone od strane sudišta BiH.
S dušom i srcem moramo zajedno, kao i prije 25 godina, stati na pragu svojeg dostojanstva i svoje obrane. Jer, inače nas neće biti. U miru ćemo izgubiti ono što smo tolikim životima u boju dobili i pobijedili.
Poštovani prijatelji, s tim mislima sjećanja, poštovanja i jedinstva u ovome našem Danas, još Vas jednom pozdravljam u ime svih nas bojovnika koji smo prošli kroz oganj i kreševo Domovinskog rata i obranili naša ognjišta.
Budimo i dalje ispunjeni ponosom jer smo bili dionici tog vremena pod slavnim stijegom Hrvatskog vijeća obrane i neka nas trajno nadahnjuju plemeniti stihovi Ivana Gundulića, koje ona darova svom hrvatskom rodu i cijelome svijetu!
O lijepa, o draga, o slatka Slobodo,
Sva srebra, sva zlata, svi ljudski životi
ne mogu bit plata tvôj Čistoj ljepoti!
ŽIVJELI!
