Oko tisuću ljudu sinoć je u župnoj ckrvi Duha Svetoga u Novoj Biloj bez daha premijerno odgledalo film o “Bijelom putu”.
Crkva koja je godinama služila kao jedina bolnica za destine tisuća Hrvata Lašvanske doline sinoć je pretvorena u kino. Zidovi koji su svjedočili nevjerojatnim patnjama, sinoć su okruživali jedan nevjerojatan skup emocija, suza, smijeha…
Naime, u sklopu “Hrvatskog proljeća Središnje Bosne” premijerno je prikazan dokumentarni film o Bijelom putu, redatelja Zdenka Jurilja i produkcijske kuće “Kadar” iz Širokog Brijega koji su nakon gotovo tri godine istraživanja, snimanja i mjeseci provedenih u montaži, dovršili film o najvećem humanitarnom konvoju nakon Drugog svjetskog rata. Film je realiziran uz suradnju dvije državne TV kuće – HRT-a i BHRT-a.
Kroz izjave brojnih svjedoka, ali i raritetnu video arhivu, koja se prvi put prikazuje na platnu, šira javnost konačno može vidjeti što se stvarno događalo te ratne 1993. i na koji način su ljudi u Središnjoj Bosni spašeni od golog izumiranja. U filmu su zastupljene i neke poluigrane filmske scene kako bi se na temelju pisanih dokaza i izjave svjedoka, rekonstruirali događaji koje u to ratno vrijeme nije bilo moguće zabilježiti video kamerom. Autorska ekipa iz širokobriješke produkcije “Kadar” Zdenko Jurilj redatelj, Antoni Ćorić direktor fotografije, Tomislav Topić montažer i Tomislav Bubalo producent, kontaktirala je i snimila sugovornike od Travnika, Viteza, Zenice, Mostara, Sarajeva, Zagreba, Splita, Dubrovnika i Londona.
U Lašvanskoj se dolini i Središnjoj Bosni preživljavalo, borilo, ginulo, umiralo od gladi, bolesti, premorenosti, a humanitarni konvoj, u zimu 1993. donio je svjetlost i nadu Hrvatima Lašvanske doline ali i cijele Središnje Bosne…
Zajedništvo hrvatskog naroda tih se ratnih godina najbolje pokazalo u „Bijelom putu“ – stotine humanitaraca, medicinskog osoblja, franjevaca, novinara i drugih osoba, dovezli su humanitarni konvoj pred franjevačku bolnicu u Novoj Biloj. Predvođeni pokojnim Slobodanom Langom, Androm Vlahušićem i Hermanom Vukušićem, doprinijeli su opstanku i ostanku više od 70 tisuća Hrvata koji su skoro osam mjeseci bili pod opsadom tzv. Armije BiH…
Tih osam mjeseci, Hrvati Središnje Bosne, nisu imali nijedan mogući izlaz iz te opsade niti komunikaciju s bilo kojim drugim krajevima u BiH. Tu blokadu probio je Bijeli put… Ipak, njegov prolazak kroz teritorije pod kontrolom tzv. Armije BiH bio je dozvoljen, međutim, dva je puta napadnut, a vozač Ante Vlaić ubijen, drugi ranjen, a sve se to zbivalo pod ucjenama tadašnjeg dozapovjednika 3. korpusa tzv. Armiije BiH Džemala Merdana, koji je od pokojnog Slobodana Langa , na Pavlovici kod Gornjeg Vakufa/Uskoplja, tražio da se HVO Središnje Bosne preda… No, konvoj je nakon dva napada i svih ucjena bošnjačkog vojnog i političkog rukovodstva, sa 99 šlepera i gotovo dvije stotine članova ipak stigao u dvorište franjevačke bolnice u Novoj Biloj i donio nadu u opstanak, i baš kako je to naš nobelovac Andrić davno i napisao „Ovdje se umiralo – da bi se živjelo“…
Okupljene je na premijeri pozdravio župnik fra Slavko Petrušić te provincijal Bosne Srebrene fra Jozo Marinčić. Nakon filma, na pozornici se pojavila cijela ekipa koja je radila na filmu ali i većina sudionika istoga koji su svoja svjedočanstva podijelili za potrebe snimanja filma. Tisuću ljudi na nogama je, uz suze u očima pljeskalo i klicalo a zvijezda večeri bila je Kata Kesten,heroina Lašvanske doline. Naime Kata je svakodnevno s obližnjeg bunara ranjenicima Hrvatskoga vijeća obrane koji su ležali na klupama u crkvi donosila vodu, tople čajeve i mlijeko. Kata je svoje samarićansko djelo prema svom narodu ispunjavala s jednim gelerom u nozi i s dva u gornjem dijelu tijela a sinoć je pozvala mlade ljude da ne odlaze sa svojih ognjišta.
Svojevrsnu himnu patnje Hrvata Središnje Bosne, pjesmu “Dolinom Lašve teče tuga”, otpjevale su članice vokalne skupine “Lašvanske dive” a programom je moderirala Bojana Dimitrijević.
Premijeri filma osim aktera nazočili su i ostali sudionici Bijelog puta, liječnici koji su radili u bolnici, ranjenici, medicinske sestre…a neki od njih sinoć su se po prvi put nakon rata sreli.
Hrvatsko proljeće, u organizaciji ŽO Mladeži HDZ BIH ŽSB te Glorie Lujanović i Irene Mrnjavac ostaje u Travniku, gdje će u utorak, 11. travnja 2017. u 19 sati, velikoj dvorani Općine Travnik okruglim stolom biti obilježena godina dana od Travničke promemorije
