Valentin Ćorić, zapovjednik Vojne policije HVO-a u svom završnom obraćanju Žalbenom vijeću suda u Haagu rekao je kako se Tužiteljstvo koristilo svim i svačim tijekom dokazivanja postojanja udruženog zločinačkog poduhvata.
Naveo je kako su oslobođali zločince u zamjenu za lažno svjedočenje, kupovali dokaze, manipulirali činjenicama…
„Gledajući kroz sve ove godine kako i čime se služilo Tužiteljstvo u ovom predmetu, očito je da nisu razumjeli okolnosti rata u BiH. Prljavim metodama za svoje suradnike u haškim procesima angažirali su pojedine odvjetnike, sumnjive političare najvećeg državnog ranga. Nečasni pojedinici su dolazili iz hrvatskog naroda, i to tajnim suradništvom kao i nuđem probranih ratnih dokumenta i krivotvorina. Tako ste svjesno brojne ratne zločince amnestirali iako ste znali da su među njima pojedinici koji su zločinci. Ma kakva bila Vaša odluka i kazna, uvijek ću biti ponosan na dužnosti u Domovinskom ratu“, rekao je Ćorić.
Izjavion je kako svi pripadnici HVO-a nisu bili bezgrešni, no uvjeren je da pripada onima u HVO-u koji su s najboljim namjerama, časno i dostojanstveno branili nedužne ljude i svoju domovinu.
„Nadam se i vjerujem da nečasnici pripadnici HVO-a neće pokvariti tu sliku o čestitim hrvatskim braniteljima“, rekao je Ćorić.
Naveo je kako su mu haškom optužnicom neki nastojali poslati poruku da je bio „na krivoj strani i u nekakvom UZP-u“.
„No, neoboriva je povijesna istina da su najdogovorniji čelnici hrvatskog političkog vrha, za razliku od drugih, prihvaćali sva predlegana rješenja i sporazume međunarodne zajednice za BiH. Nemoguće je da se nama zbog tih rješenja sudi, a onima koji su ih nametali ne sudi“, istaknuo je Ćorić.
Kao najbolji pokazatelj ratnih strahota iz Domovinskog rata naveo je brojku poginulih i ranjenih pripadnika Vojne policije HVO-a. U 19 mjeseci rata od ukupno dvije tisuće vojnih policajaca, 164 su poginula a ranjeno njih 750.
„Zbog velikih gubitaka u ljudstvu bili smo primorani obnavljati naše redove novim djelatnicima. Važan segment je bila obuka čiji je sastavni dio bila i obuka o Ženevskim konvencijama i humanitarnom pravu. Spašeni su mnogi ljudski životi i postignuti su izvanredni rezultati u sprječavanju djelovanja kriminalnih grupa i pojedinaca“, izjavio je Ćorić.
Kao posebno važan segment djelovanja Vojne policije HVO-a naveo je Odjel kriminalističke policije. Djelatnici tog odjela, rekao je, u vrlo teškim okolnostima su uhićivali i procesuirali prekršitelje brojnih kaznenih djela, bez obzira na to kojoj su vojsci pripadali. Podneseno je nadležnim tužiteljstvima preko dvije tisuće kaznenih prijava.
„Dužnost načelnika i ministra obnašao sam unutar Herceg Bosne ali i u postdaytonskim vladama u BiH sve do 2002. godine. Cijelo to vrijeme moje djelovanje, i djelovanje mojih suradnika bilo je izloženo ocjeni javnosti. U tim vremenima nikada nisam planirao, poticao, zapovjedio ili prikrio niti na bilo koji drugi način sudjelovao u bilo kojem zločinu“, rekao je.
Za UZP je, veli, saznao iz haške optužnice. Nikada nije bio svjestan plana, namjere ili zajedničkog zločinačkog cilja, niti mu je ikada itko predložio da sudjeluje u nečemu takvom.
