Svekoliku javnost Bosne i Hercegovine i susjedstva podsjećamo kako je na današnji dan, 8.ožujka 1995. godine u Bihaću, u godini kada je okončan rat u BiH, pod nikada razjašnjenim okolnostima i nepoznatog motiva iz Stožera HVO – a odveden od strane pripadnika tzv. Armije Republike BiH u Motel Sedra na lokalnu proslavu Dana žena general Hrvatskoga vijeća obrane (HVO) i Hrvatske vojske (HV-a) Vlado Šantić.
Očevidci su tijekom dvije neuspješne istrage posvjedočili i povrdili kako je general Šantić, nakon što su on i njegova pratnja razoružani, te tragične noći 8. ožujka 1995. godine u Motelu Sedra brutalno premlaćen i odveden u nepoznatom smjeru.
Od tog trenutka našem suprugu i ocu se gubi svaki trag, a mi članovi njegove obitelji: supruga Jagoda, kćerka Ivana i sin Duje pune 22 godine tragamo za istinom i pravdom uz upit: Gdje je završio naš Vlado, tko je odgovaran za njegovo stradavanje i hoće li nalogodavci i počinitelji ratnog zločina odgovarati pred sudskim institucijama Bosne i Hercegovine.
Ne postoje riječi kojima se može opisati agonija, muka i frustracija kroz koju naša obitelj iz dana u dan prolazi već pune 22 godine.
Onemogućeni u nastojanju da doznamo što je bilo s našim ocem, tko je digao ruku na generala HVO-a i HV-a koji je časno branio svoj dom i puk Bihaća i Krajine od agresora, kucali smo i dan danas kucamo na sve adrese, počevši od lokalnih, županijskih sudova, državnoga tužiteljstva, Federalne uprave policije.
Nažalost, do danas samo svjedočimo obeshrabrenju i poniženju jer sve pokrenute istrage, pisma predstavnicima izvršne i sudske vlasti u BiH i susjednoj Republici Hrvatskoj, međunarodnoj zajednici u BiH, brojna TV i radijska gostovanja, intervjui Duje Šantića, sina nestalog generala Vlade Šantića kao i mirni prosvjed prošle godine, 8. ožujka ispred mostarske Kosače u organizaciji Udruge maloljetnih dragovoljaca Domovinskoga rata HZ HB nisu urodili plodom niti je obitelj našla svoj smiraj.
Želja nam je samo jedna. Dostojno pokopati zemne ostatke našega supruga i oca generala Vlade Šantića, jer mi smo zločincima oprostili. Nismo zaboravili, ali oprostili jesmo. To je jakost velikih, to je kršćanski.
Na koncu uz poruku kako nema istinskog procesa pomirenja u BiH i njezinog europskog puta sve dok se ne otkrije sudbina nestalih i ne procesuiraju ratni zločinci želimo kazati kako smo ponosni na našeg supruga i oca generala HVO-a i HV-a Vladu Šantića.
Naš ponos je tim veći što smo duboko svjesni činjenice što se naš suprug i otac od samog početka Domovinskoga rata i bez zadrške stavio u službu obrane obitelji, doma i svog, ljubljenog hrvatskog naroda.
Njegova žrtva je veličanstvena i temelj budućnosti današnjih generacija. – Navik on živi ki zgine pošteno.
