Svatko sprovodi svoju politiku tamo gdje je jak, bez obzira na moguće posljedice po društvo u cjelini. Oni koji se navodno bore za opstanak cjelovite Bosne i Hercegovine ne shvaćaju očito da je svojom antihrvatskom politikom samo urušavaju i čine nemogućom i neprihvatljivom.
Piše: Dr. fra Luka Marković, Katolički tjednik
Čitam kako je prošlih dana na prijedlog Titovih pionira, uz podršku Izetbegovićeve SDA, Parlament BiH unatoč protivljenju hrvatskih predstavnika donio rezoluciju o zabrani komemoracije za žrtve Bleiburga na prostoru BiH. Ta rezolucija je samo dokaz da u BiH nije moguć nikakav dogovor osim onoga koji je uperen protiv treće strane.
Programirani kao roboti
Svatko sprovodi svoju politiku tamo gdje je jak, bez obzira na moguće posljedice po društvo u cjelini. Oni koji se navodno bore za opstanak cjelovite Bosne i Hercegovine ne shvaćaju očito da je svojom antihrvatskom politikom samo urušavaju i čine nemogućom i neprihvatljivom. To da su za donošenje takve rezolucije glasovali oni koji veličaju komunističke zločine i diktatora Tita, ne začuđuje. Odgoj i indoktrinacija, koji su ih sveli na stanje robota bez empatije i moralnoga promišljanja, učinili su ih nesposobnim prosuđivati što je dobro a što zlo. Programirani kao roboti misle samo na to kako će od BiH napraviti malu Jugoslaviju što bi im omogućilo da sebi i svojim potomcima, kao i u vrijeme despotske vladavine Tita i komunističke oligarhije, omoguće lagodan život na račun neistomišljenika. Iskustvo novije psihologije nam govori da u prirodi čovjeka leži sklonost iskrivljenim sjećanjima u odnosu na vlastitu prošlost. Bolje rečeno, radi se o uljepšanim sjećanjima na vlastitu prošlost i prošlost bliskih i dragih osoba. Upravo je to jedan od razloga zbog kojega djeca bivših rigidnih partijskih funkcionara pretvaraju zločine komunizma nad hrvatskim narodom u humanističke podvige. Izgleda da od istih simptoma pati i njihov partner SDA kod donošenja spomenute rezolucije
Udaljeni stotinama svjetlosnih godina
Nešto od tih iskrivljenih, uljepšanih sjećanja se može uočiti i kod te stranke u odnosu na period osmanlijske vladavine u BiH. Vjerojatno i u tome treba tržiti razlog da članovi te stranke povremeno surađuju s lijevim robotima u ocrnjivanju Hrvata. Ta mržnja prema hrvatskom narodu ih od vremena do vremena ujedinjuje iako su jedni od drugih ideološki udaljeni stotinama svjetlosnih godina. U tom kontekstu se može također lakše razumjeti suradnja Komšića i Izetbegovića. Ideologije kolikogod bile važne one nisu odlučujuće u svakom povijesnom trenutku. Interesi dovode ponekad i do nemogućih koalicija. Uostalom, nije Staljin sklopio sporazum s Hitlerom iz ljubavi nego iz interesa. Iz interesa se i razišao s njim. Tek kad je Hitler krenuo protiv interesa Staljina, pristupio je ovaj antifašističkoj koaliciji, i to ne da bi se borio protiv zla fašizma nego kako bi se okoristio. Teror nad mnogim europskim narodima poslije Drugoga svjetskoga rata pokazuje pravo lice „antifašiste“ Staljina. Hitler se pokušao poslužiti Staljinom. Međutim Staljin je bio dalekovidniji, pa se poslužio Hitlerom kako bi oduzeo slobodu mnogim europskim narodima. Zli mogu imati uspjeha, ali, na sreću, samo onoga kratkoročnoga. Zašto? Zato što istina i demokracija u svim diktaturama nađu put do cilja. Da nije tako ne bih propali Hitler i Staljin, kao što ne bi propala Jugoslavija, velikosrpska tvorevina. I ako Bošnjaci budu i dalje surađivali s ideološkim protivnicima, samo zato što i oni ne vole hrvatski narod, mogla bi se raspasti i Bosna i Hercegovina. Na sreću, istina pobjeđuje ponekada i brzo, jer opsjednuti vlašću i interesima ne znaju stati. To važi za pojedince, ali i za narode. Izetbegović je iskoristio Komšića za svoje upitne ciljeve. Komšić je procjenjujući razvoj situacije u BiH okrenuo leđa „komunisitčkom antifašizmu“, vjerujući kako bi se dugoročno od toga on i njegovi mogli okoristiti. Očito su obojica zaboravili da je BiH bila uvijek zemlja velikih previranja i čudnih gospodara.
Ne prisiljavati na suradnju
Nitko ne može biti siguran da se jednoga dana neće dogoditi neka druga neprincipijelan koalicija koja će u skupštini BiH izglasati zabranu svakoga pozitivnoga sjećanja na Tita, Jugoslaviju i Osmanlije. Sve je moguće. Moguće je da u Turskoj propadne Erdogan. A s padom Erdogana gubi Izetbegović potporu Turske. A bez Turske nema niti jake SDA. Takav scenarij se ne može isključiti. Previše neprijatelja ima Erdogan. Ne radi se samo o opoziciji koja je već preuzela Istanbul i Ankaru nego i o arapskoj koaliciji protiv njega i Katara. U zadnje vrijeme se sve češće govori o tome da Arapi ne pomažu dovoljno BiH. Izuzetak je Katar. Zašto baš Katar? Zato što Katar i Erdogan podržavaju Muslimansku braću dok ih se mnoge arapske države boje kao vrag svete vode? Zašto? Zato što Muslimansko bratstvo svojom politikom prijeti opstanku gotovo svih arapskih poglavara, od kraljeva do drugih despota. U tome i leži izostanak arapske pomoći BiH. Onaj tko podržava Erdogana i Muslimansko bratstvo ne može računati na njihovu pomoć, bez obzira koliko bio veliki musliman. Jer i u islamskoj politici kao u navodnoj kršćanskoj vlast i novac često su važniji od vjere. Što će se dogoditi ako padne Erdogan, a s njime i Izetbegović? S kim će tada sklapati koaliciju Titovi komunistički nostalgičari? Možda i s Hrvatim ili čak i s Dodikom. To ne bi bilo dobro za nikoga, jer bi se tada BiH pretvorila u pakao kaosa iz kojega nitko ne bi izašao zdrav. Zapadni političari bi se radovali tome. Njih ne zanimaju posljedice i muke naroda. To u pokazali i dokazali u mnogim državama u kojima se zbog njihove promašene procjene vode ratovi. A oni Izetbegovića vole onoliko koliko i Erdogana. Upravo bi to trebao biti razlog za Bošnjake oko Izetbegovića da se klone koalicija protiv interesa hrvatskoga naroda, da ga ne prisiljavaju na suradnju s onima koji ih ne vole. A takvih je u BiH jako puno. Nisu u pitanju samo Dodik i srpske stranke nego i mnogi od Bošnjaka koji ne vole ni Erdogana ni Izetbegovića. Ne voli ga gotovo nitko osim onih Bošnjaka koji misle da je moguća BiH šerijata i Erdogana i iskrivljenih sjećanja na vrijeme vladavine Osmanlija. Pa ipak mislim da se s njime mora razgovarati i pregovarati. U suprotnome mogla bi BiH krenuti u pravcu kaosa. Ali pregovarati i dogovarati se može samo s onim tko je svjestan realnih odnosa. Izgleda da Izetbegović toga još uvijek nije svjestan. Inače ne bi se udružio s komunističkim nostalgičarima, onima koji ga ne podnose, protiv hrvatskoga naroda. Nadati se da će neke stvari shvatiti na vrijeme.
